TFL Vsebine / Pravna mnenja

PREVOD:
Dolžnik ni prost obveznosti plačila zamudnih obresti za ves čas
zamude, četudi je upniku izročil menico kot sredstvo za zavarovanje
plačila.
Dolžnik se neutemeljeno sklicuje na 6% obrestno mero, določeno v 48.
čl. zakona o menici. V obravnavanem primeru ne gre za regresni
zahtevek, temveč za direktni zahtevek remitenta nasproti trasantu,
zato je upnik upravičen zahtevati obresti po obrestni meri določeni z
odlokom ZIS.
ORIGINAL:
Vjerovnik ima pravo od dužnika za potraživanje nastalo iz ugovora u
privredi zahtijevati zateznu kamatu po propisanoj stopi odlukom SIV-a
o visini stope zatezne kamate (čl. 25. i čl. 277. st. 2. ZOO).
Okolnost što je dužnik izdao mjenicu kao instrument osiguranja
plaćanja u smislu čl. 7. zakona o osiguravanju plaćanja između
korisnika društvenih sredstava, ne oslobađa dužnika obveze da
vjerovniku podmiri zatezne kamate za sve vrijeme dok je bio u docnji
s plaćanjem. Ovo iz razloga što izdavanje takve mjenice nije plaćanje
nego tek osiguranje plaćanja.
Neosnovano je pozivanje dužnika na odredbu čl. 48. zakona o mjenici,
prema kojoj kamatna stopa iznosi 6%. Ovo iz razloga što se ne radi o
regresnom zahtijevu, već o direktnom zahtjevu remitenta prema
trasantu, pa stoga u slučaju kad je tužen samo remitent pojmovno nema
regresa, već postoji direktna tužba, pa zatezne kamate iznose onoliko
toliko je određeno propisima da iznosi visina stope takve kamate.